Povijest
Mokraća oboljelih bila je slađa od one u zdravih osoba pa je Sushruta tajanstvenu bolest nazvao madhumeha ili “medena mokraća”, a primijetio je kako od nje češće obolijevaju više kaste čija prehrana obiluje šećerom i rižom.
Oxfordski liječnik Thomas Willis riječi diabetes (od grčkog „διαβαινω“ = diabaino, što znači „prolaziti kroz nešto“) 1675. dodaje riječ mellitus (med), što je i danas službeni naziv šećerne bolesti – Diabetes mellitus.
Otprilike u isto vrijeme, njemački filozof Paul Langerhans u strukturi gušterače otkriva male nakupine stanica, koje po njemu dobivaju ime Langerhansovi otočići.
Njihova izrazito važna funkcija proizvodnje hormona, Langerhansu je ostala nepoznata, a proći će još 20 godina do ključnog eksperimenta Josepha von Meringa i Oskara Minkowskog kojim su, uklonivši gušteraču zdravim psima, kod njih uzrokovali nastanak dijabetesa, čime su razumjeli ulogu gušterače u regulaciji glukoze u krvi.
Samo sat vremena od ubrizgavanja sekreta kod Marjorie je drastično smanjena razina glukoze u krvi te se njezino zdravstveno stanje poboljšalo. Sekret je dobio ime izletin, a uskoro je preimenovan u insulin, po „otočićima“ u gušterači.
Banting i John Macleod, u čijem su laboratoriju provedena istraživanja, nagrađeni su 1923. za otkriće inzulina Nobelovom nagradom.
Leonardova hrabrost utjecala je na sudbine milijuna oboljelih od dijabetesa koji su od 1924., kada inzulin postaje globalno dostupan, po prvi put dobili šansu pobijediti ovu, do tada, smrtonosnu bolest.
Inzulin ostaje jedina dostupna terapija za liječenje i kontrolu dijabetesa sve do 1955., kad su se pojavile prve tablete s hipoglikemijskim učinkom za liječenje dijabetesa tipa 2.
Anton H. Clemens osmislio je uređaj koji očitava glukozu s trake za testiranje na koju se nanosila kapljica krvi.
Ne baš naročito precizan, uređaj je težio više od kilograma i bio dostupan isključivo u liječničkim ordinacijama i bolnicama.
Tako je izgledala stvarnost oboljelima od dijabetesa sredinom 70-ih godina 20. stoljeća, kada je nastala prva inzulinska pumpa.
Revolucija u kontroli dijabetesa je započela i dobili smo uređaj koji je svakih pet minuta mogao izmjeriti razinu glukoze u krvi i dozirati inzulin u tijelo. Prva inzulinska pumpa na svijetu dobila je ime Biostator, a budući da je i kontinuirano pratila razinu glukoze u krvi, tehnički se računa kao prvi CGM!
Srećom, sve se mijenja 1978. kada je proizveden prvi sintetički, humani inzulin i to uz pomoć bakterije E. Coli. Humani inzulin, identičan onome koji proizvodi ljudsko tijelo, uspješno je zamijenio životinjski inzulin, koji je kod mnogih oboljelih izazivao alergijske reakcije.
Od 1982. humani inzulin je u komercijalnoj prodaji čime su uvelike poboljšani ishodi liječenja.
2006. integrirana je i prva pumpa i senzor. Prvi tvornički kalibrirani sustav za kontinuirano praćenje glukoze pojavio se 2016. te je u potpunosti uklonio potrebu redovitog mjerenja glukoze ubodom u jagodicu prsta.
Od 2018. sustav za kontinuirano praćenje glukoze koji nema potrebu za kalibracijom i korištenjem lanceta, nalazi se i na listi medicinskih pomagala HZZO-a.